Povodom Međunarodnog dana osoba sa Down sindromom, na času odjeljenske zajednice nismo se fokusirali samo na medicinske činjenice, već na ono što nas sve povezuje – ljudskost i potrebu za pripadanjem. Centralni dio časa činila je interaktivna diskusija zasnovana na nekoliko ključnih stubova:
Šta znači biti pravi prijatelj?
Zaključili smo da prijateljstvo nije samo zajednička igra, već razumijevanje i strpljenje. Biti prijatelj znači vidjeti osobu, a ne njenu dijagnozu ili različitost.
Razgovarali smo o konkretnim koracima koje možemo poduzeti kada primijetimo da je neko usamljen ili po strani. Dogovorili smo se da je „mali korak“ (poput poziva na užinu ili kratkog razgovora) često presudan za nečiji osjećaj vrijednosti.
Naglašeno je da inkluzija nije „činjenje usluge“ drugima, već obogaćivanje naše zajednice. Različitost nam donosi nove perspektive i uči nas empatiji.
Poseban osvrt dali smo na to kako izraziti vlastiti osjećaj izolovanosti. Naučili smo da je traženje podrške znak hrabrosti, a ne slabosti, te da je naša učionica „sigurna zona“ u kojoj se niko ne smije osjećati osuđivanim zbog svojih osjećaja.
Kao vizuelni pečat našoj diskusiji, učenici su zajedničkim snagama izradili edukativni plakat (koji se nalazi u prilogu ovog izvještaja). Plakat simbolizuje jedinstvo, prihvatanje i šarenilo koje svaka individua unosi u naš kolektiv.
